Matica hrvatska za ovogodišnji je Interliber pripremila 30 novih sjajnih naslova za sve knjigoljupce: kratke priče suvremenog pjesnika Tomislava Domovića, roman Ja, barunica Castelli glumice Anje Šovagović Despot, posljednji roman nedavno preminuloga Veljka Barbierija, knjigu više od četrdeset eseja Željka Kipkea o modernoj i suvremenoj likovnoj umjetnosti.
Za predstojeći sajam knjiga Matica je priredila i Povijest hrvatskoga jezika Branke Tafre, glazbenopovijesnu monografiju Musica humana Ennija Stipčevića, dosad nepoznata pisma Josipa Kosora prvaku austrijske moderne Hermannu Bahru, koja je pronašao i priredio književni povjesničar Ivica Matičević, biografiju Václava Havela te romane Scenarij Etele Farkašove i Otok Mellonta, danas gotovo nepoznati utopijski roman koji je 1883. u Beču na njemačkom jeziku objavio Lazar von Hellenbach.
Pronađite štand Matice hrvatske u 5. paviljonu Zagrebačkog velesajma, štand 5.b, od 10. do 15. studenoga. U četvrtak, 12. studenoga od 18 sati na štandu Matice hrvatske planirano je druženje s Matičinim autorima, urednicima, prevoditeljima i suradnicima. Anja Šovagović Despot potpisivat će knjigu Ja, barunica Castelli u četvrtak, 12. studenoga od 18 do 19 sati.
1)Tomislav Domović
Fantomi i stranputice
Kratke priče
Tomislav Domović jedan je od najcjenjenijih suvremenih hrvatskih pjesnika, no knjiga Fantomi i stranputice njegov je prvi iskorak u svijet kratke priče. U dvadesetak priča Domović mapira neuralgične točke hrvatske zbilje i zasijeca u rane i traume društva obilježenog ratom i njegovim dugotrajnim posljedicama.
Naizmjence realistične, intimne i satirične Domovićeve kratke proze prikazuju pojedinca suočenog sa svijetom izokrenutih vrijednosti, u sukobu s kojim on redovito gubi. Likovi vođeni ljubavlju ili moralnim težnjama pokazuju se kao naivci jer u burnim povijesnim lomovima posljednju riječ imaju snalažljivi oportunisti i društveni licemjeri koji za svoje potrebe iskorištavaju njihovu ranjivost.
Domović je majstor jezika te u ovim pričama suvereno izmjenjuje žive dijaloge i poetske opise dok oblikuje mozaičnu sliku hrvatske zbilje, koja u čitatelju izaziva grč u želucu jer njegove simpatije ostaju na strani Domovićevih antijunaka, tih žrtava vlastitih slabosti i ideala, "fantoma i stranputica".
2) Etela Farkašová
Scenarij
Sa slovačkog preveo Filip Badanjak
Roman
U romanu Scenarij Katarína, starija književna prevoditeljica sa svojim suprugom znanstvenikom Vojtom, osvrće se na svoju prošlost, praveći u slobodno vrijeme scenarij vlastitoga života. On se sastoji od popisa skladbi klasične glazbe koje su im obilježile pojedine životne etape i koje često slušaju sa starih gramofonskih ploča.
U Kataríninom pripovijedanju isprepleću se uspomene, dvojbe i strahovi u pogledu ispravnih životnih odabira, a posebice odnosa prema trojici sinova. Najmlađi, Rišo, vrlo je problematičan i odmalena se nije uklapao u konvencionalan građanski život kakav su njegovi roditelji nastojali voditi. Njegov sin Petko, s kojim dotad nisu bili u doticaju, neočekivano im ulazi u život i Kataríni otvara nova pitanja o majčinstvu, odgovornosti i mogućnosti da ispravi ono što je možda nekoć bilo pogrešno.
Roman teče u dugim, razvedenim rečenicama, koja obasežu čitave odlomke i u kojima se miješaju pripovijedanje, dijalozi i unutarnji monolozi. Obavijeno sjetnom atmosferom životne jeseni ovo djelo pokazuje da starost nije samo obilježena monotonijom i suočavanjem s prolaznošću nego i bogatstvom unutarnjega života i prilikama za nove početke.
3) Branka Tafra
Povijest hrvatskoga jezika
Znanstvena knjiga
Povijest hrvatskoga jezika Branke Tafre donosi opsežnu sintezu cjelokupne povijesti hrvatskoga jezika od početaka do danas, i to kao jezičnoga sustava, a zatim i kao oruđa koje je kroz povijest služilo hrvatskom narodu za izražavanje njegovih kulturnih potreba. Iako ova knjiga nudi lingvistički pregled, ona je prije svega putovanje kroz povijest. Nakon raspada jugoslavenske države i nastanka novih južnoslavenskih država, jezična prošlost postala je nepresušni izvor znanstvenih istraživanja. Stoga autorica preispituje brojne spoznaje kako domaćih tako i stranih jezikoslovaca te otkriva nove uvide. U odnosu na druge povijesti Tafrina se knjiga u mnogočemu razlikuje. Ona ponajprije obuhvaća i tzv. vanjsku i tzv. unutrašnju povijest izgrađivanja hrvatskoga jezika i njegovih normi. Zatim problematizira i mnoga opća jezikoslovna i kroatistička pitanja te će čitatelj pronaći mnoge teme iz povijesti, ali i iz suvremenoga hrvatskoga jezikoslovlja. Povijest hrvatskoga jezika pokazuje da Branka Tafra jezik promatra kroz prizmu njegova služenja nekoj društvenoj zajednici.
4) Ennio Stipčević
Musica humana: Ogledi o pučkoj glazbi hrvatskoga baroka
Glazbenopovijesna monografija
Musica humana Ennija Stipčevića donosi novo čitanje hrvatskoga glazbenog baroka. Umjesto dosad u znanosti prisutne slike razdoblja kojim prevladavaju razasuti glazbeni pokušaji, autor pred čitatelja iznosi uvjerljivu sintezu epohe, pokazujući povezanost različitih glazbenih praksi, njihovo prožimanje s društvenim životom te mjesto hrvatskih prostora u širem europskom kulturnom krugu.
U središtu knjige nije samo poznati skladateljski kanon nego i zanemareni, često anonimni svijet pučke glazbe. Stipčević prati tragove pjesme, obreda i zvuka kroz nemirno doba političkih podjela, ratova i promjenjivih granica, između habsburških, mletačkih i osmanskih interesa. Na stranicama ove knjige pojavljuju se svećenici i vojnici, trgovci i seljaci, plemkinje i vještice, učeni pisci i nepoznati svirači – raznoliki likovi hrvatske barokne svakodnevice.
Knjiga otkriva kako je glazba nastajala u sjeni tvrđava, crkava i gradskih trgova, kako je preživljavala u teškim povijesnim okolnostima te kako je povezivala hrvatske krajeve s Italijom, Venecijom, Austrijom i susjednim zemljama. Ujedno pokazuje da se kulturna povijest ne gradi samo na velikim imenima, nego i na tihim glasovima koji su stoljećima ostajali nečujni.
5) Josip Kosor
Dragi majstore… nepoznata pisma Josipa Kosora Hermannu Bahru
Priredio Ivica Matičević
S njemačkog preveli Marta Glowatzky Novosel i Tihomir Glowatzky
Pisma
Krug europskih korespondenata Josipa Kosora bio je neobično širok, a u knjizi Dragi majstore objavljuju se dosad nepoznata pisma ovog hrvatskog književnika prvaku austrijske moderne Hermannu Bahru, koja je pronašao i priredio književni povjesničar Ivica Matičević. Bahr je bio slavni bečki kritičar, glasnogovornik pokreta "Jung-Wien" i središnja osoba u promicanju novih umjetničkih izraza na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
Kosorova pisma Hermannu Bahru svjedoče o neobičnom, zanimljivom i hrabrom prodoru u Europu, u samu jezgru umjetničke elite srednjoeuropskoga prostora. U kontekstu hrvatske književne povijesti ona potvrđuju uporno nastojanje jednoga hrvatskog pisca da se nametne međunarodnoj publici, da se što čvršće integrira u jedinstveni umjetnički prostor srednjoeuropskoga kulturnog kruga te, konačno, dokumentiraju Kosorovu evoluciju kao autora koji nastoji što dulje ostati u dijalogu s vrhunskim intelektualcima svoga vremena.
6) Anja Šovagović Despot
Ja, barunica Castelli
Roman
Anja Šovagović Despot napisala je roman o jednom od najpoznatijih i najuzbudljivijih likova hrvatske književnosti – barunici Castelli-Glembay. Junakinja drame Gospoda Glembajevi u ovom romanu preuzima riječ i pripovijeda svoju dosad nepoznatu i autentičnu priču. Roman prati njezin život od rođenja i djetinjstva provedenoga u bijedi i siromaštvu, preko braka s barunom Castellijem, u koji je stupila sa samo osamnaest godina, do drugoga braka s Ignjatom Glembayem, okončanog naglom i nasilnom smrću poznatom iz završnice drame. Suprotstavljajući se Krležinu prikazu, Anja Šovagović Despot ispisuje obranu barunice, podarivši joj vlastiti glas i priliku da iznese svoje razloge, lomove i žudnje, zbog kojih je donosila odluke što su je vodile kobnome kraju.
U ovom lirskom romanu epizodne strukture autorica vjerno rekreira Krležin jezik i Weltanschauung, kao i atmosferu dekadentnih građanskih salona s početka 20. stoljeća, istodobno nadograđujući baruničin lik snažnim psihološkim nijansama, erotsko-ljubavnim motivima i introspektivnim tokovima svijesti.
Roman Ja, barunica Castelli kompleksna je, slojevita i sugestivna književna reinterpretacija ne samo glasovitoga ženskog lika nego i čitave glembajevske mitologije, u kojoj se pobuna protiv Krleže isprepliće s posvetom velikom piscu.
7) Kieran Williams
Václav Havel
S engleskog preveo Luka Šeput
Biografija
Václav Havel želio je, prema vlastitim riječima, provesti miran život posvećen pisanju, no sudbina mu je namijenila posve drukčiju ulogu. Kao najpoznatiji disident u Čehoslovačkoj u doba komunizma, u svojim je književnim i esejističkim tekstovima razotkrivao vidljive i nevidljive oblike dehumanizacije čovjeka u totalitarnom sustavu, zbog čega je niz godina proveo iza rešetaka kao politički zatvorenik.
Havel potječe iz obitelji praških arhitekata i poduzetnika te ga je nakon 1948. komunistički režim progonio zbog "klasnoga porijekla". Nakon sovjetske intervencije 1968. postao je jedan od vodećih ljudi disidentskoga pokreta i jedan od inicijatora Povelje 77. Nakon što je 1989. stao na čelo baršunaste revolucije, trinaest godina obnašao je predsjedničku dužnost te je desetljećima slovio kao jedan od najuglednijih intelektualaca na svjetskoj pozornici.
Kieran Williams temeljito je proučio opsežnu literaturu o Havelu te osobito do sada neobrađenu arhivsku građu – koja obuhvaća prve rukopisne verzije drama i neobjavljenu korespondenciju – kako bi napisao pronicavu i intrigantnu biografiju književnika i političara koji je desetljećima diljem svijeta bio sinonim za intelektualnu hrabrost.
8) Veljko Barbieri
Zlatni brod
Roman
Posljednji roman nedavno preminuloga Veljka Barbierija vraća nas središnjoj temi njegova opusa – Mediteranu, no ovaj put na sasvim drukčiji način. Za razliku od meditativnih djela poput povijesnih romana o dalmatinskim gradovima i otocima (Sfinga, Ja Dioklo Jupitrov sin) ili distopija (Epitaf carskoga gurmana), Barbieri nam u ovom zrelom i virtuoznom romanu nudi dirljivu i realističnu priču o starom pomorcu Ivanu iz Dalmacije – sanjaru i opsjenaru – koji pripovijeda "štorije" o svojim nevjerojatnim pustolovinama diljem svih mora i oceana svijeta.
Fantazmagorični prizori o putovanjima širom svijeta smjenjuju se s realističnim trenucima iz Ivanova obiteljskog života, u kojem posebno mjesto zauzima supruga Nada, "svjetlo njegova života", te unuk Ivan "koji nosi njegovo ime" i koji postaje nadaren bilježnik i djedov biograf.
Autor vješto koristi prilagođeni štokavsko-ikavski govor srednje Dalmacije u pripovijedanju "štorija", dok su dijalozi vođeni hrvatskim književnim jezikom, pokazujući Barbierijevo majstorstvo u oživljavanju govora i nijansi mediteranskog života.
9) Lazar Hellenbach
Otok Mellonta
S njemačkog preveo Boris Kožnjak
Roman
Otok Mellonta danas je gotovo nepoznati utopijski roman koji je 1883. u Beču na njemačkom jeziku objavio Lazar von Hellenbach, jedan od najoriginalnijih, najintrigantnijih i najutjecajnijih hrvatskih filozofa, političara i publicista devetnaestog stoljeća.
Radnja romana prati Alexandera, brodolomca koji završava na tropskom otoku Mellonta u Tihom oceanu te ondje, na svoje iznenađenje, otkriva zajednicu Europljana koji su prije više desetljeća napustili Stari kontinent kako bi na udaljenom otoku zasnovali idealno i skladno društvo. Isprva tek promatrač, Alexander postupno postaje zainteresirani sudionik u životu i običajima egzotične otočke zajednice, sve dublje uranjajući u njezinu svakodnevicu i vrijednosti.
Otok Mellonta nije tek pustolovna priča, nego snažna društveno-filozofska vizija drugačijeg poretka i promišljanje o tome što bi ideal života mogao biti te kamo nas vodi naše vlastito poimanje zajedništva i slobode.
10) Željko Kipke
Od crnog sunca do salonskih radikala
Eseji
Knjiga Od crnog sunca do salonskih radikala donosi više od četrdeset eseja Željka Kipkea o modernoj i suvremenoj likovnoj umjetnosti. Krećući se između povijesti avangarde, teorije slike, filmske kritike i suvremenih umjetničkih praksi, Kipke se potvrđuje kao izniman poznavatelj avangardne umjetnosti i njezina nasljeđa u drugoj polovici 20. i na početku 21. stoljeća.
Njegovi eseji istodobno su analitični, eruditski i polemični jer se u njima umjetnost promatra kao prostor ideoloških sukoba, kulturnih strategija i konceptualnih prijepora. Kipke je posebno oštar prema pojavama "neoumjetnosti" – suvremenim umjetničkim praksama koje nastoje oponašati nekadašnju avangardnu estetiku šoka, ali bez njezina izvornog povijesnog i društvenog konteksta, zbog čega često djeluju pozerski, isprazno i ideološki motivirano. I u ovoj knjizi njegova je kritička oštrica često usmjerena prema umjetnicima koji su pristali na "lažnu autonomiju, birokratske procedure i kulturu lišenu metafizičkog kompleksa", uz neizostavni površni aktivizam i posvećivanje politički poželjnim sadržajima.
(NK Promo)
Podijeli na Facebook
