Piše Tanja Tolić
Cora i Sam, oboje tridesetogodišnjaci u sretnom braku – ali ne jedno s drugim! – upoznaju se u dječjoj igraonici u malom gradu kamo su doveli svoju djecu na igranje dok su oboje na porodnom dopustu. Igraonicom neslužbeno caruje ambiciozna majka, posprdno je zovu "Mama brokula", koja je svoju bebu što jedva sjedi odlučila naučiti na kahlicu, uvjerena da će tako i sebi i djetetu uštedjeti frustraciju naknadnog odvikavanja od pelena. Beba se očito muči, Sam smatra da nema šanse da malom uspije "obaviti što treba" usred dječje vreve, Cora se smije i već u sljedećem trenutku bježe i sjedaju u obližnji kafić. Pet minuta kasnije neočekivano se poljube. Sam je ugrize za donju usnu. Oboje su u šoku, nisu to planirali učiniti. "Možemo li biti samo prijatelji?" Sam se povuče. "Da želim prijateljstvo, sprijateljila bih se sa ženom", odgovara mu Cora. "Ako ne možemo biti prijatelji, što ćemo onda učiniti? Imati desetogodišnju aferu?" pita je.
Tako počinje roman "The Ten Year Affair", u slobodnom prijevodu "Deset godina preljuba", reporterke i novinske urednice Erin Somers koji je krajem prošle godine objavila nakladnička kuća Simon & Schuster. Somers je pisala za niz uglednih novina i časopisa, primjerice The New Yorker, The Paris Review i The New York Times, njezin prvi roman časopis Vogue 2019. proglasio je knjigom godine, ovaj drugi NPR, The New Yorker, Harper's Bazaar, The Wall Street Journal, Elle, Literary Hub i Esquire već su proglasili najboljom knjigom godine, a dio kritičara već ga naziva "'Gospođom Bovary' za milenijce".
"The Ten Year Affair" tematski se vrti oko braka i obiteljskog života, zbog čega je roman žanrovski određen kao "domaćinska fikcija", proza u koju je je svrstano sve i svašta – od "Kronike najavljene smrti" Gabriela Garcíje Márqueza do "Oštrih predmeta" Gillian Flynn.
Originalno žanr iz viktorijanskog doba, u suvremenoj inačici bavi se napetostima i dramama obiteljskih odnosa, izazovima roditeljstva i nastojanjima junaka da pomire obitelj i posao. Marguerite Duras napisala je svojedobno kako žene često stvaraju dom u potrazi za utopijom, a britanska spisateljica Deborah Levy dodala kako tu utopiju najčešće definiraju drugi. "Pokušale smo poništiti vlastite želje i otkrile da za to imamo talenta. Uložile smo puno svoje životne energije u stvaranje doma za našu djecu i naše muškarce."
Cora se nije baš sva dala u brak i roditeljstvo, ali je bez sumnje primarni roditelji. Njezin dvije godine stariji suprug Eliot ima 32 godine, urednik je publicistike u prestižnoj izdavačkoj kući i svaku večer puši travu kako bi mogao zaspati. Vjenčali su se prije tri godine, već imaju dvoje male djece, a nakon što joj završi porodni dopust, Cora će se vratiti na posao content managera u tvrtki koja objavljuje nekoliko časopisa o digitalnom marketingu. Sam je "glavni direktor za pripovijedanje", što zapravo znači da smišlja marketinške tekstove za start-up koji daje odobrenja za hipoteke. Njegova supruga Jules je "stvarna osoba, odvjetnica, nju trebaju".
Nakon što Sam izvali primjedbu o desetogodišnjem preljubu, oboje zašute. Milenijci to, naime, ne rade. Muškarci milenijci, podrugljivo zamjećuje Cora, prakticiraju "meku muškost": craft pivo i Knausgårda, košarku i socijalizam. Čak i riječ "preljub" zvuči zastarjelo, "kao cigareta, oglas ili ležaljka".
Pametna, empatična, dobra majka Cora, međutim, želi ševu. Jer seksa s Eliotom nema. Godinama je na antidepresivima koji su mu ubili libido. Da bi se seks dogodio, morao bi se skinuti s antidepresiva, a Cora ne želi da opet bude depresivan. "Ti si poput onog tipa", kaže suprugu. Dovoljno se dobro poznaju da Eliot zna da misli na glavnog junaka Hemingwayova romana "Sunce se ponovno rađa" koji se zbog ratne ozljede ne može više seksati – "Je li mu se penis slomio? Raznesen je?" – sa svojom djevojkom. U središtu njihova odnosa bila je nemogućnost seksa. A to je najtragičnija stvar koja se nekome može dogoditi, misli si Cora. "Ne uspoređuj me s Jakeom Barnesom", kaže joj Eliot. "Uopće nije tako."
I tako Cora pristaje na Samov prijedlog: bit će samo prijatelji, dapače organizirat će i večeru na kojem će se dva para međusobno upoznati. No Cora i dalje mašta o seksu sa Samom pa Erin Somers pripovijedanja razdvaja u dva paralelna rukavca – u jednom Cora, Sam, Eliot i Jules postaju dobri prijatelji, u drugom su također svi dobri prijatelji, ali su Sam i Cora postali i ljubavnici.
Reporterka i novinska urednica Erin Somers
U prvoj godini preljuba Cora im pronađe hotel za ševu – što će, Sam ipak boluje od "mekog maskuliniteta" – u susjednom gradu pored umjetnog jezera, gdje odsjedaju poslovni ljudi. Da bi se mogli redovito sastajati, Cora izmisli da svakog četvrtka poslijepodne imam poslovni sastanak u gradu. Dapače, izmisli novu kolegicu, Morgan, koja je nedavno diplomirala i zbilja joj je potrebna pomoć da se snađe u novom radnom okruženju. U trećoj godini imaginarnog preljuba Sam i Cora su se napili i poseksali bez zaštite pa je Cora zatrudnjela.
Uslijedili su tjedni iscrpljujućih razgovora: da, naravno, da bi želio dijete s njom, no to nije etično i neodgovorno je, nije cool upropastiti živote šestero živućih ljudi kako bi proizveli osobu koja će imati njihove gene. Možda nije cool, slaže se Cora, no ona to želi, a nešto možeš toliko snažno željeti da ti na kraju postane neophodno i o tome ti ovisi cijeli život. Svejedno pobaci. Odnos među ljubavnicima se mijenja, odjednom je između njih taj nevidljivi teret. Možda će ih to odvesti u novu zrelost, mudruje Sam, isprobat će cijeli jelovnik preljuba – drugarstvo, žudnju, indiskreciju, užitak, bol i gubitak.
U stvarnom životu, Cora i Eliot imaju dovoljno novca za neophodno, i ni za što drugo. Ona se suzdržava od spominjanja stambene krize, kamata, troškova brige za djecu, razgovora o tome zašto ljudi sada žive u manjim kućama, činjenice da će većina njezinih prijatelja otići u grob kao podstanari, ne spominje ni katastrofalnu zdravstvenu skrb, svoj dug na kreditnoj kartici… američki san polako se pretvara u noćnu moru za njezinu generaciju. Sam joj je bliskiji, dijelom i zato što zapravo rade apstraktne poslove – sjede za računalima i šalju mejlove. Uređuju tekstove koji ništa ne govore. Na kraju dana, ugase svoja računala s osjećajem da nisu stvorili ništa konkretno.
U četvrtoj godini preljuba – i u mašti i u stvarnom životu – Eliotu umru roditelji, jedno za drugim. Eliot nema braće ni sestara, niti druge roditelje, tako da cijela briga o njemu padne na Coru. Eliot je slomljen, i pomalo lud, Cora u paralelnom životu nalazi utjehu eksperimentirajući sa Samom u seksu; povremeno uključuju i druge ljude.
U petoj godini preljuba epidemija kovida – a ne ševa sa strane – gotovo uništi oba braka. Corina djeca imaju pet i osam godina. Eliot joj postaje nepodnošljiv sad kad je stalno doma: nervira je što čitavo vrijeme jede, svaku večer se napuši. Istina, kuha, ali to je jedino što radi i taj je zadatak odabrao zato što je kreativan. Ne pere rublje, ne usisava kuću. Nijednom nije očistio kupaonicu.
Cora mašta o tome kako će se rastati. Zove Jules, s kojom se u međuvremenu sprijateljila i u stvarnom i u paralelnom životu, i kaže joj: "Gubim razum!" "Ja isto", odgovara Jules. Sam se deblja, Jules mašta o tome da ga ubije jer joj ni u čemu ne pomaže, a još je i nezaposlen. Djeca ponovno spavaju s njima u krevetu, regresiraju u bebe. "Još malo, i pitat će me da se vrate živjeti u moju maternicu", očajna je.
Jules je kći učiteljice i ličioca alkoholičara – morala je uložiti strahoviti napor da bi si mogla platiti koledž i pravni fakultet. Sam je odrastao u bogatoj obitelji i nije morao ništa – radio je u restoranima, dobio stipendiju, podigao zajam. Budućnost mu je bila servirana na dlanu i svejedno je nije zgrabio.
U šestoj godini Cori pada na pamet radikalna ideja: da odabere samo jednu verziju stvarnosti u kojoj će živjeti. Da čini samo ono što čini, i ništa drugo. Da poštuje zakone vremena i prostora. Hrabro je zamislila budućnost u kojoj više ništa neće zamišljati. No život za nju ima druge planove – i odjednom će stvarnost i mašta zamijeniti pozicije. U jednoj od tih stvarnosti, Jules će Cori priznati da je našla ljubavnika – tip će joj slomiti srce jer će je ostaviti zbog mlađe žene. "Nema se što učiniti u vezi činjenice da muškarci vole mlađe žene. Feminizam to ne može iskorijeniti. Prihvaćanje također nije moguće. Uvjerenje da su žene nakon određene dobi samo za jednokratnu upotrebu ne može se racionalno prihvatiti. Svi stare i mnogi se toga boje, zbog čega se pretvaraju da su i dalje mladi, pohlepno piju na tom izvoru i rade od sebe budale. Bilo bi groteskno da nije uobičajeno."
U jednoj od realnosti, Eliot nagovara Coru da naprave još jedno dijete, ali se ona nećka – djeca su već poodrasla i želi konačno biti slobodna. Razgovor o mogućem trećem djetetu zbiva se na godišnjem odmoru, na krstarenju, na kojem je i jedan stariji bračni par s kojim se pomalo druže. "Slušaj, nikad nećeš biti slobodna. Odustani od nade za slobodom", kaže Cori starija žena. "Zar se ti ne osjećaš slobodnom?" pita je Cora. "Bogata sam. To je dovoljno blizu slobodi. Ali ne sasvim", odgovara joj žena.
"Ako pristaneš dijeliti svoj život s nekim, nikad više nećeš biti slobodna. Nitko se to ne usuđuje reći naglas, ali to je istina. Možda ćeš biti slobodna nakon što on umre. O tome još ne znam ništa. Daj mi svoj mejl i javit ću ti za nekoliko godina. Mnogo je i nagrada, znaš to. Tu je ljubav. Prijateljstvo. Tu su djeca. Povremeno ima i seksa. Ali slobode više nema."
Najjača karta ovog desetogodišnjeg preljuba je humor – smiješno je, naravno, jer je istinito. Svi četvero – Cora, Eliot, Jules i Sam (i čitatelji, naravno) – upitat će se, ne jednom, žele li doista da im se ostvare fantazije.
* Tekst je originalno objavljen u Jutarnjem listu.
Podijeli na Facebook
