Prevela Tatjana Jukić
Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je "Moj san" ("My Dream") viktorijanske pjesnikinje Christine Rossetti (1830–1894). Pjesma je to koja poziva na čitanje u paru sa "Sajmištem zlodušića" ("Goblin Market"), ujedno komentar Christine Rossetti na format viktorijanskog dramskog monologa kakvu su bili skloni Robert Browning i Alfred Tennyson, ali i njezin brat, Dante Gabriel Rossetti. Najzad, "Moj san" je i najava – neobično precizna – formata i događaja Freudove psihoanalize.
Christina Rossetti i njezina majka Frances Rossetti, 1863. godine (Foto: Lewis Carroll)
Christina Rossetti
Moj san
Čuj san što usnuh noćas, riječ do riječi
U zeru i u mjeru istinita.
Uz Eufrat sam stajala dok buja
Ko Jordan mlad i silan, neumitan:
Šareniji je naočigled, veći;
Iz trudnih valova dok ne prokulja
Krokodilska mu nejač krupnousta,
Još orošena, od leženja sluzna.
Ostatak da ti, prijatelju, kažem,
I najbliži bi rekli, laž je pusta;
Pametnije je zato ne kazati;
No čuj do kraja, ako ti je draže.
Na svakom krokodilu pâs se zlati
S draguljima duž trbuha im tusta:
No jedan ih je prerastao sviju,
Kraljevskiji mu pâs, i s krunom glava,
Pod vratom žezla i jabuke siju.
Sve ljuske blješte, zbite se zelene,
Na oklopu mu ploče ulaštene,
Iz oka sijeva osobita strava;
Brat manji mu se uklanja i prene
Kad repom kao teškim mlatom krene.
Gospodar tako posta svoga roda:
Ispričati bi tko taj jad i jauk?
Tamanio ih, drobio i ždrao,
Apetit izbi svemu nasuprotan.
On ne zna zakon, niti strah ga spreže,
Već melje braću, u čeljust ih steže:
Mast slasna mu se cijedi bradom, onda
Na nosnice mu probije, na oči,
No sveudilj on nezajažljiv reže;
Dok svaki krokodilčić nije mrtav
I sahranjen, a on, opustiv pandže,
Prejeden i snen plitka daha leže.
Gle čuda čudnog što se potom steče:
Dok spavaše se smanji do nemoći
I sve mu carstvo nesta s prsnog štita.
Tad krilat brod se izdaleka stvori,
Ko lasta brz, ko tanak plamen gori:
Što bi na brodu, ne znam, vozar, balast,
Bijaše bijel ko osvetnička sablast.
Tok Eufrata ukroti bez sile;
Jak, lak i sam, ko trun u vrtnji, sitan,
Poravna vode gdje su prije bile,
Nezapjenjene sad, nenamreškane:
Gle: purpur-sjene kad se na les spuste,
Krokodil mudri na nožice stane,
Pa, kršeć ruke, dužno lije suze.
I što to znači? pitaš. Tumač nisam,
I sama sebe isto pitam, priznam.
No što ispričah istina je čista.
Podijeli na Facebook
