Prevela Tatjana Jukić
Tatjana Jukić, redovita profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, prevela je sonet "Ko vodomar što gori" ("As Kingfishers Catch Fire", 1877) Gerarda Manleyja Hopkinsa (1844–1889). Hopkins sumira viktorijanske zahvate u liriku i, uže, u format soneta, te usmjerava jezik engleske lirike prema 20. stoljeću; on je najava pjesničke inteligencije Thomasa Stearnsa Eliota i Wystana Hugha Audena. Kaže J. Hillis Miller, Hopkins je otkrio da su "u riječi združeni subjekt i objekt, pa objekt dodirnemo onako kako to nikad ne bismo mogli da ga nismo imenovali". A objekt dodirne nas.
Alfred William Garrett, William Alexander Comyn Macfarlane i Hopkins (s lijeva na desno), snimio Thomas C. Bayfield, 1866.
Gerard Manley Hopkins
Ko vodomar što gori
Ko vodomar što gori, vretence se krijesi;
Kad visi zvono, zvoni, kamen zveči
O zid bunara; trzni, žica brenči;
Lûk nategnut se istegne u jezik;
Sve smrtno radi istu stvar u sprezi:
Gdje stanuje će sricati i reći;
Posebnjuje se – sebstvo; a ja ječi,
I viče, Radiš sebe: zato jesi.
Štovíše kažem: pravednik právdi;
Milósti: milost čini, milost misli;
U Božjem oku svojoj slici isti –
Krist – jer Krist se na sto mjesta iskri,
Lijep tijelom, Ocu lijep kroz ljudski obris
U tuđim kada očima se bistri.
Podijeli na Facebook
