PATLIDŽAN
Znaš, sad sam odavde
rekla mi je majka gledajući u polovicu vrta
ispunjenu patlidžanima koje je uzgojila
pretjerano brižno, kao djecu, na malom kvadratu zemlje
koju je kupila teško zarađenim novcem
teškim radom preorala lijevo-desno, prema gore
kao pletenje veste
Na drugoj polovici još ima zemlje za kopanje
i čini se da svakim zamahom motike
povećava udaljenost između sela u kojem je odrasla
i ovog dvorišta u kojem stojimo
kao da je svaki korak naprijed nova praznina
ali i svaka nova praznina razlog da se krene dalje
U svaku od rupa sadi sjećanje
na davno zakopana lica
Tamo više ne postoji
Ionako si otišla možda dvaput u životu
a ja sam ovdje već godinu dana duže
nego što sam bila u –
i onda zastane prije nego što kaže
da sam rođena za vrijeme entičkog čišćenja
ali da nije bilo ničega čistog
u bolnici u kojoj sam se prvi put pojavila
– začudo živa –
dok su oko prostrtog mesa moje majke umirali
vojnici i civili
– njezinog mesa – i da sam rođena u krevetu
u kakvom nijedna žena ne bi trebala rađati
i nijedno dijete prvi put ugledati svijet
da se takva hospitalizacija ne može zvati uslugom
nego zločinom protiv čovječnosti
Lagano je podigla lakat
da nadlanicom obriše znoj sa čela
i prestane kopati
U tišini smo ušle u auto
Nakon nekoliko sati vidjele graničnu policiju
I dalje ih ne voli
Kao i prošli put kad sam je vidjela
baka ima iznošenu sivu haljinu
i širok osmijeh
Stoji na kapiji, škilji
Napravila nam je krompirušu
Iako se već godinama gotovo ničeg ne sjeća
baka i dalje savršeno pamti lice moje majke
Nisi se nimalo promijenila, kćeri
Kaže, ispruži ruku
i podraga mi obraz
(Preuzeto iz: Marija Dejanović, Dobrota razdvaja dan i noć, Sandorf, 2021.)
O PJESNIKINJI
Marija Dejanović rođena je u Prijedoru 1992. godine. Odrasla je u Sisku. Živi i djeluje u Zagrebu i Larisi. Godine 2018. objavljuje knjige "Etika kruha i konja" (nagrada Goran za mlade pjesnike i Kvirinova nagrada za mlade pjesnike) i "Središnji god" (nagrada Zdravko Pucak). Trojezična knjiga "Orato Osto / Visible Bone / Vidljiva" kost izašla joj je u Grčkoj u sklopu Athens World Poetry Festivala i Versopolisa, u izdanju Poets’ Circlea. Dobila je nagradu Milo Bošković (2021.) za pjesmu "Na putu do trgovine", drugu nagradu na DiBiase Poetry natječaju za pjesmu "Grandma Still Remembers My Mother Well" i nagradu Marin Držić za 2020. godinu za dramski tekst "Ne moramo više govoriti, svi su otišli".
Objavljivala je pjesme, eseje i književne kritike u raznim časopisima, zbornicima i na internetskim portalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Pjesme su joj prevođene na petnaestak svjetskih jezika. Sudjelovala je na brojnim domaćim i stranim međunarodnim pjesničkim festivalima i čitanjima poezije. Zamjenica je direktora Thessalian Poetry Festivala i članica uredništva časopisa Tema. Završila je studij pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studij komparativne književnosti na istom fakultetu samo što nije. Članica je Hrvatskog društva pisaca i europske pjesničke platforme Versopolis.
Pjesnikinja Dorta Jagić o njezinoj je zbirci "Dobrota razdvaja dan i noć" zapisala: "Majstorski reduciranim i pročišćenim pjesničkim govorom, pjesnikinja Dejanović, kako u jednoj od ključnih pjesama zbirke piše, 'gleda u sebe iz daljine dok se ne prepozna'. Ova zbirka u jezgrovitom i narativnom fonu odvaja i skuplja, niže slitine sjećanja i sadašnjice, dijagnosticira začudne naopakosti (prekinuti znači započeti, a otići – doći) pa, lomeći kosti evidentnoga, zapravo ih namješta. Takorekuć, budi nas iz dogmatskoga drijemeža o samorazumljivim srećama, o strancu spašenom u arkadiji; bilo geografski odavna označenoj kao takvoj, ili pak vremenski u djetinjstvu i odrastanju, kao onim eteričnim prostorima intimističkog, ljubavnog. Kao duboko perceptivna svjedokinja – pored svoga i mnogih drugih života – Marija Dejanović dijeli s nama strast prema refleksiji, svijetu prirode, biću žene, a ponajviše blagotvorne istine o oporosti iskustva vječnoga stranca."
Podijeli na Facebook
