MAJKA STAVLJA NAOČALE
Za sitna slova
što bježe po papiru
Zbunjena
Kao da bere listiće peršina
sa stabljike ružmarina
🌿 🌿 🌿 🌿 🌿
🌿 🌿 🌿 🌿 🌿
Čita
knjigu pjesama
MAJKA, GORKA TRAVA S LIVADA
Iz tanjura plavih rubova
gledaju nas riblje glave
<● <● <●
Kosti malih životinja
Umjesto mlijekom
majka nas hrani krvlju
i gorkom travom
s livada
MAJKA PROLAZI KROZ VRTAL
Za njom se okreću
glavice
kupusa
ο ο ο ο ο
ο ο ο ο ο
MAJKA, SUNCE, ZRNO KUKURUZA
Iz mraka izlazi
U mrak ulazi
Svjetlost svijeta u očima
Zrno kukuruza u rukama
(٠)
To sunce malo odmara
Majka ga ne ispušta
MAJKA NE PRIMJEĆUJE KAKO SE SMANJUJE
Njene ruke, noge i obrve
postaju nevidljive
zrake i grančice
Ona ulazi u sebe
Skuplja se
u madeže-sjemenke
. . .
.. . .
Kada ih posije
naraste drvo
sunce
gnijezdo za ptice
(Preuzeto iz: Nada Topić, Majka, vlastita naklada, 2022.)
O PJESNIKINJI
Malo tko je u suvremenoj hrvatskoj poeziji s toliko ljubavi napisao cijelu zbirku pjesama posvećenu najprije ocu, potom sestri i sada majci. Njihovim imenima-obiteljskim ulogama nazvane su tri zbirke poezije – "Otac", "Sestra", "Majka" – koje je pjesnikinja i prozaistica Nada Topić objavila u vlastitoj nakladi u rasponu od tri godine. Najprije je bio „Otac“ (2019) "koji je mrtav, ali u viđenju koje nam nudi poezija Nade Topić taj je otac neživo živ, ili živi mrtvac", piše Irena Matijašević. On je i prašina koju ponekad obrišu s namještaja, i paučina između zidova, i krušne mrvice, zrak koji grije papuče tijekom noći, lik koji živi u kartonskoj kutiji na vrhu ormara. Potom je 2020. stigla "Sestra". Pjesnikinja je pomno svakodnevno promatra i donosi nam svoja kratka opažanja o njoj, iz kojih uopće nije važno razabrati njezin karakter ili eventualno je psiho-profilirati, nego je Nadi Topić važno nešto drugo. Sačuvati sjećanje na ono najintimnije, ono suštinsko koje počiva u "malim", dapače, najmanjim stvarima.
Ocu i sestri 2022. godine pridružila se majka. "Iako smo taj način doživljavanja bližnjih – kroz vrlo kratke crtice koje kao da miješaju svakodnevicu i nadrealizam – već vidjeli na djelu u spomenutim ciklusima o ocu i sestri, Topić nas opet iznenađuje svježinom svojih zapisa, i pokazuje da ponavljane istog poetičkog pristupa može itekako donijeti zanimljivo pa i novo štivo", piše Irena Matijašević.
U trećoj zbirci iz ciklusa posvećenoga obitelji, koju čini četrdeset pjesama, majka i svijet koji je okružuje trodimenzionalno oživljuju: Nada Topić koristi simbole, grafizme, kako bi prikazala majku kako bere listiće peršina, pravi kolač od mramora, za njom se okreću glavice kupusa, u kanti nosi krumpirove zlatice, gubi kvačice i točkice ili, kad se vraća iz brda, leti s kozama, "kao mladenka/ na Chagallovim slikama". Ljubavno je ovo pismo majci koja je stvarna, bivša radnica što joj iz usta izlazi prašina, lapor, tvornica je cementa, i istodobno iz vizure djeteta čarobnica: majka koja čuva u rukama sunce što malo odmara, veže oblake za drveće, izbriše tanku granicu između neba i zemlje.
Podijeli na Facebook
