Piše Tanja Tolić
U masi zatravljenih žena na njujorškom Comic Conu u listopadu 2023. stoji i jedan muškarac. Čitateljice nestrpljivo čekaju da se pojavi Rebecca Yarros i potpiše im kupljene knjige. Novinarki New York Timesa Alexandri Alter neimenovani muškarac priznaje da ga je poslala supruga. "Rekla mi je da se ne vraćam kući ako ne nabavim knjigu s potpisom", govori mrtvo ozbiljno. Pored njega stoji žena koja je pobjegla s posla da nabavi knjigu, oko nje ih je nekoliko obučenih u kožno odijelo s lažnim bodežima za pojasom – obukle su se kao Violet Sorrengail, glavna junakinja iz serijala "Empyrean" Rebecce Yarros (1981.). Kad se Yarros, koja boluje od rijetke bolesti vezivnog tkiva, Ehlers-Danlosova sindroma zbog kojeg joj je teško stajati više od sat vremena, napokon pojavi, masa je ekstatična. Dočekuju je kao rock zvijezdu.

Rebecca Yarros (Foto: Katie Marie Seniors)
Yarros je dosad napisala tri romana iz serijala: "Četvrto krilo" (2023.), "Željezni plamen" (2023.) i "Oluju oniksa" (2024.), a sve ih je na hrvatskom jeziku, u prijevodu Anje Franjić, ekspresno objavila nakladnička kuća Fokus. "Oluja oniksa" prodala se u 2,7 milijuna primjeraka samo u prvom tjednu prodaje 2025. i tako postala najbrže prodavana knjiga za odrasle u posljednja dva desetljeća. "Željezni plamen" prodao se u više od 100 tisuća primjeraka na prvi dan prodaje, a u samo dvije godine Yarros je prodala nevjerojatnih 12 milijuna primjeraka prve tri od najavljenih pet knjiga iz serijala "Empyrean".

Radnja romana zbiva se u surovom i elitnom svijetu vojnog učilišta Basgiath za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka – Violet lako lomi kosti, kao i njezina autorica – smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih. Kao da to nije dovoljno, tu je i privlačan i opasan momak Xaden Riorson, potomak obitelji koja prezire njezinu majku jer je krvavo ugušila pobunu protiv kraljevstva…
Yarros je jedna od dvije najpopularnije autorice u novom žanru koji se zove romantasy: u pitanje je engleska kovanica od pojmova romance i fantasy (na hrvatskom bi to bilo, recimo, romtastika), novog žanra koji kombinira ljubić i fantastiku. Nejasno je odakle potječe naziv novoga žanra, izdavačka kuća Bloomsbury tvrdi da je ona skovala izraz kako bi opisala žanr u kojem piše njihova autorica Sarah J. Maas (1986.), iako je pojam dio Urban Dictionaryja još od 2008. Sarah J. Maas i dalje je kraljica žanra, a hrvatski Fokus objavljuje je od 2016.
"Saru J. Maas, odnosno njezin roman 'Prijestolje od stakla', objavili smo još 2016., u vrijeme kad se takve knjige nisu nazivale romantasyjem, nego jednostavno fantastikom. Izbor tog serijala nije bio stvar puke sreće, nego znalački odabir – tada je urednik u Fokusu bio ujedno i jedan od Fokusovih utemeljitelja, Davor Uskoković. Maas je bila njegov izbor i samo jedan od dokaza koliko njegov urednički nos vrijedi. U tom trenutku nije bilo ni govora o romantasyju kao kategoriji – bilo je jasno samo da imamo iznimno jaku autoricu u žanru fantastike. Tek kasnije, s njezinim serijalom 'Dvor trnja i ruža', pokazalo se da je upravo ona jedna od autorica koje su praktički definirale romantasy kao tržišni fenomen", pojašnjava direktorica Fokusa Vlatka Hercigonja.

Sarah J. Maas (Fotografija preuzeta sa službene stranice)
Dva serijala "Prijestolje od stakla" i "Dvor trnja i ruža" (skraćeno ACOTAR), ukupno 12 knjiga u 13 godina, Maas je dosad prodala u više od 75 milijuna primjeraka. Jedna njezina junakinja je plaćeni ubojica, naknadno će se ispostaviti da je i besmrtna vilenjakinja; druga je obična djevojka koja će obratom sudbine – u zapletu koji kopira priču o Ljepotici i Zvijeri – naknadno postati moćna vilenjakinja. No utjecaj Sare J. Maas daleko je veći od same prodaje knjiga – samo u 2023. godini zaradila je 104 milijuna dolara, što je nadmašilo čak i legendarnog Harryja Pottera u godišnjim prihodima.
A u vremenu kad sve manji ljudi čita, romantasy je postao spas za nakladništvo knjiga: prodaja romana iz tog žanra porasla je s 454 milijuna dolara u 2023. godini na 610 milijuna dolara u 2024. Dominiraju autorice Sarah J. Maas i Rebecca Yarros čiji naslovi drže većinu mjesta na top 10 najprodavanijih knjiga. Polovicu tih knjiga kupile su mlade žene do 35 godina starosti. U samo jednoj godini to je skok od 34 posto, što treba zahvaliti ponajprije BookToku, književnoj zajednici TikToka koja je revolucionalizirala način na koji se knjige otkrivaju, kako se o njima razgovara i kako se konzumiraju. Hashtag #romantasy dosad je zabilježio 800 milijuna pregleda, dok je #BookTok dosegao nevjerojatnih 65 milijardi pregleda.

Romantasy o kojem se govori na TikToku redovito u nekoliko dana izazove porast u prodaji od nevjerojatnih 500 do 800 posto! Novi žanr fundamentalno je promijenio ekonomski krajolik izdavaštva: ljubići su postali žanr koji najviše zarađuje, godišnje čak 1,4 milijarde dolara, a romantasy značajno doprinosi tom uspjehu. Statistike pokazuju da generacija Z čita više ljubića nego ijedan drugi žanr bilo koja generacija ikad, a odmah nakon ljubavnih romana slijede fantastika i SF. Glavnina čitateljstva proširila se s dobne skupine žena od 35. do 54. godine u 2013. na današnju dobnu skupinu od 18. do 54. godine. To je promijenilo i način na koji izdavači pristupaju marketingu, dizajnu korica i obraćanju publici. Knjige se sada kategoriziraju i oglašavaju prema specifičnim romantičnim književnim tropima – "od neprijatelja do ljubavnika" (enemies to lovers), "moralno dvojbeni ljubavni interesi" (morally gray love interests), "sporogoruća romansa" (slow burn romance).
Promjena je tektonska, osobito kad znamo da su žanrom fantastike desetljećima vladali bijeli muškarci, nerijetko zagriženi kršćani (vidi: Tolkien i C. S. Lewis), što je značilo da u fantastici gotovo da i nije bilo ženskih likova, a kamoli da je tematizirala ženska pitanja, probleme, želje i žudnje. Naime, često eksplicitni opisi seksa sastavni su dio romantasyja i veliki razlog njegove čitanosti.
"Možda je to zbog Frodovih dlakavih stopala. Možda zato što orci nisu toliko erotični. Možda je to zato što previše likova pjeva pjesme koje sadrže riječi poput merry-o i deedle-dum-diddle. Koji god razlog bio, jedno je jasno: Tolkienov 'Gospodar prstenova' rijetko se smatrao erotičnim. Fantastika općenito nije takva. Harry Potter je dijete, Aslan je životinja. I premda knjige spisateljica kao što je Ursula Le Guin (serijal 'Zemljomorje') sadrže seks, one također sadrže i izraze poput 'izlučivanje hormona dodatno se stimulira', što rijetko ubrzava puls. Jedina iznimka je 'Igra prijestolja', koja sadrži seks. Ali kako sadrži i stvarno bičevanje, da ne spominjemo izraze poput 'pretuci je do krvi', serijal se obično ne smatra romantičnim", duhovito piše The Economist u travnju 2024.

U nakladničkoj kući Fokus trenutno imaju četiri aktivna romantasy serijala ("Četvrto krilo", "Dvor trnja i ruža", "Štit vrabica" i "Prijestolje od stakla"), pa taj žanr čini značajan dio njihove godišnje produkcije. Ipak, romantasy još ne čini većinu njihovih prihoda jer i u drugim žanrovima imaju vrlo jake naslove. "Prvi romani u serijalu 'Prijestolje od stakla' nisu planuli; u prodajnom smislu bili su 'samo' solidni. No, sa svakim novim nastavkom baza čitatelja rasla je sve brže i već tada se vidjelo koliko su nestrpljivi kad su nastavci u pitanju. No, ono što je uslijedilo sa serijalima 'Dvor trnja i ruža' i 'Četvrto krilo', stvarno nismo mogli očekivati. Primjerice, zbog dugih pregovora pauza između drugog i trećeg dijela 'Dvora trnja i ruža' bila je čak sedam mjeseci – i to dio čitatelja, blago rečeno, nije dobro podnio. U posljednjim tjednima prije objave tog romana, na našim mrežama, a još više u inboxima, odvijala se prava mala drama: od poruka tipa 'Jeste li vi normalni, gdje je nastavak?' pa do moljakanja da im kažemo što se dalje događa s njima najdražim likovima... Vrhunac je bila čitateljica koja nas je prvo molila da joj spojlamo kraj, a onda javljala da ipak ne. Iako nekad zna biti naporno, genijalna nam je ta njihova strast prema romanima, likovima. Evo, sad nas neki od čitatelja traže da nagovorimo Rebeccu Yarros da brže napiše nastavak 'Četvrtog krila'... Zar to nije slatko?" govori nam Vlatka Hercigonja.
Nove naslove iz žanra teško je odabrati, napominje Hercigonja, jer je danas na tržištu poplava naslova koji se etiketiraju kao romantasy: postao je 50 posto žanr, 50 posto marketing label. Ista knjiga prije samo pet godina bila bi young adult fantasy, danas se prodaje kao romantasy jer autori i/ili vlasnici prava ocijene da će tako imati bolji rezultat.
Potvrđuje to i urednica u Znanju Danijela Žitković Rumbak: "Znanje već desetak godina objavljuje fantasy romane, a neke od njih su tek odnedavno, zbog cjelokupnog hypea oko romantasyja počeli također svrstavati u taj žanr, iako ja osobno smatram da te autorice i ti romani ne spadaju u romantasy niti imaju neke ključne značajke tog podžanra. Radilo se prvo o Victoriji Aveyard (serijal 'Grimizna kraljica'), a nakon nje i Leigh Bardugo, koja nam je i danas ostala najprodavanija autorica fantastike (serijal 'Grishaverse'). Kod njih postoji ljubavna priča, ali ona je samo sporedna i ne pokreće radnju, kao što se to slučaj kod romantasyja, niti su odnosi između likova tipski, npr. enemies to lovers. Što se tiče samog romantasyja, Znanje nema mnogo naslova u tome podžanru, tek smo unazad zadnje dvije godine počeli objavljivati takve romane, dijelom zbog zahtjeva publike. Među njima bih izdvojila Lauren Roberts (serijal 'Nemoćna'), Tahereh Mafi ('Istkano kraljevstvo'), Rebeccu Ross ('Božanski suparnici') i Danielle L Jensen ('Sudbina ispisana krvlju') – koja je od njih jedina prava romantasy priča sa sočnom seksi ljubavnom pričom."

Na tržište romantasyja ušao je i Lumen, sestrinska izdavačka kuća Školske knjige, a njegova glavna urednica Miroslava Vučić napominje da je riječ o najpopularnijem žanru današnjice koji obožavaju milijarde mladih žena i tinejdžerica, ali i zrelija ženska publika diljem svijeta. Njima je Lumen namijenio tri svjetski poznata serijala – "Obećana magiji" Elise Kove, "Bilo jednom slomljeno srce" Stephanie Garber i "Vještica lutalica" Charisse Weaks.
"To nije prolazni BookTok ni BookTube hir. To je globalni književni fenomen koji puni dvorane na susretima s autoricama, ruši prodajne rekorde i okuplja generacije čitateljica koje u pričama o magiji pronalaze – sebe. Zašto žene danas biraju romantasy? Jer u tim pričama junakinje nisu pasivne, ljubav nije slabost, moć i osjećaji mogu postojati zajedno, a svijet, koliko god opasan bio, uvijek ostavlja mogućnost izbora. Romantasy daje ženama ono što književnost oduvijek čini – mogućnost identifikacije, bijega, ali i emocionalne katarze. Žene danas biraju priče u kojima su i ratnice i zaljubljene, i moćne i ranjive. A ako je suditi po knjižarskim policama – magija tek počinje", ističe Miroslava Vučić.
Zašto je romantasy toliko popularan? "Junakinje u tim knjigama kreću na 'herojsko putovanje', putem upoznaju zgodne i brižne muškarce, dožive romansu i seksualni užitak i poraze zlo. Romantasy se često brka s erotikom ili 'pornjavom' (smut) za žene. No seksualni sadržaj nije novost u fantastici.
Neke od najpopularnijih knjiga fantastike, poput serijala 'Pjesma leda i vatre' George R. R. Martina, sadrži često i grafičke opise seksa. Romantasy, međutim, ima posebnu privlačnost. Ove priče prikazuju iskustva dobrovoljnog seksa i ženskog seksualnog užitka, dok se istodobno bave kompleksnim temama. Na primjer, 'Četvrto krilo' Rebecce Yarros bavi se kroničnom bolešću, a 'Dvor trnja i ruža' Sare J. Mass bavi se s nekoliko trauma, uključujući vrebanje, seksualno zlostavljanje, rat i siromaštvo", pišu Athanasia Daskalopoulou sa Sveučilišta Liverpool i Anuja Anil Pradhan sa Sveučilišta Južne Danske u članku objavljenom u The Conversations.

Autorice romantasyja, nastavljaju, također nastoje izbjeći "muški pogled" (male gaze). U literaturi "muškog pogleda", kako je to definirala znanstvenica Laura Mulvey, žene se često prikazuju kao pasivni objekti muške žudnje umjesto kao subjekti koji imaju svoje ciljeve. U Martinovoj "Igri prijestolja" seks obično podrazumijeva neku vrstu nasilja nad ženama. Romani iz žanra romantasyja umjesto toga uspostavljaju "ženski pogled" (female gaze) u kojem su ženske žudnje, moć i identitet istraženi iz ženskog kuta gledanja.
Pored toga, istraživanje koje su provele ove dvije znanstvenice pokazalo je da žene vole romantasy jer im omogućuje da iskuse romantične i seksualne fantazije koje možda ne mogu doživjeti u stvarnom svijetu, a također im pomaže i da eksperimentiraju s vlastitom seksualnošću.
Je li žanr popularan zbog sočnih opisa seksa? "Ma kakvi. Pa sočnije opise seksa čitateljice mogu pronaći u klasičnim ljubićima. Možemo sad teoretizirati pa reći da čitatelji ne traže samo zaplet ili svijet, nego vrlo konkretno iskustvo čitanja – prepoznatljive obrasce poput enemies to lovers ili morally grey hero, koji funkcioniraju kao obećanje određene dinamike i emocije. A možemo to i pojednostavniti: čitateljice zapravo traže snažne muške likove s pokrićem – karakter, stav i unutarnji konflikt. To što su pritom vilenjaci ili čudovišta potpuno je sporedna stvar. Iako… s tim osobinama koje ti muški likovi imaju, teško da mogu biti išta drugo nego nadnaravna bića", duhovito komentira Vlatka Hercigonja.
"Romantasy je samo jedna od najnovijih verzija postmodernih romantičnih romana za masovno tržište koji su se pojavili u 1970-ih, zajedno s društvenim i političkim problemima žena, pružajući ženama prostor za istraživanje i reagiranje na promjene koje se događaju oko njih i u njihovim životima. Već 1980-ih to je uključivalo brzu promjenu pripovijedanja o odnosima i granicama: umjesto muškarca kao neprijatelja, heteroseksualna romantična fikcija od 1980. prošla je dug put prema rekonstruiranju junaka na sliku i priliku žene, stvarajući muškarce koji odražavaju ženske vrijednosti", piše Laura Niebling sa Sveučilišta Regensburg u časopisu Sage u kojem je lani objavila rad "Consent capital: From Romantasy’s 'Alpha male archetypes' toward a new cultural theory in post-digital storytelling" (Kapital pristanka: od arhetipova alfa muškaraca u romantasyju prema novoj kulturnoj teoriji u post-digitalnom pripovijedanju).
U žanr romantasyja, nastavlja Niebling, redovito na početku upoznajemo "mračne" i "zamišljene" glavne muške junake koji pritom pokazuju i agresivne osobine alfa mužjaka, što se uklapa u tipični trop ljubića "od neprijatelja do ljubavnika".
Takvo ponašanje, kao što je primjer u „Četvrtom krilu“ Rebecce Yarros, glavna junakinja potom dovodi u pitanje i redovito se pokaže da je ono fasada za snalaženje u okruženjima u kojima i sami muškarci imaju ograničeni kapital pristanka unutar svojih društvenih uloga. (Drugim riječima, feminizam je za sve, i muškarcima treba oslobođenje od patrijarhata.) Redovito se pokaže da su ti alfa mužjaci ispod površine suosjećajni, ljubazni i brižni, te da podržavaju koncept kapitala pristanka kojeg su sami lišeni – kao pojedinci, grupe ili paranormalne vrste.

O svim tim dvojbama i izazovima junaka i junakinja strastveno se i iscrpno raspravlja u književnim zajednicama na TikToku i drugim društvenim platformama (Reddit). "Platforme su transformirale čitanje u participativno i afektivno iskustvo, gdje čitatelji ne samo da konzumiraju već i aktivno pregovaraju o tekstovima i tropima. U konačnici, kapital pristanka pojavljuje se kao zajednička, dogovorena vrijednost u tim zajednicama, prihvaćen je kao kulturni kapital, ali se također pretvara u 'robu za prodaju' unutar nove industrije čitanja", napominje Laura Niebling.
"Kad bi barem bili stvarni. #booktok #womensrightsmatter", bilježi korisnica BookToka pod imenom cloudydayreads. Dok stoji ispred police pune naslova iz žanra romantasyja, u a u captionu piše "Likovi koji bi se borili za prava žena", kreće probirati knjige tako što u videu prikazuje naslovnice romana preko kojih se pojavlju imena junakinja. Još eksplicitnije, u videu čiji izbor knjiga nije ograničen samo na romantasy, korisnica littlemermaid215 ističe: "Znam da bi se ove dame borile s nama. #mybodymychoice #roevwade #fireiscatching".
Gabriela Iwanowska sa Sveučilišta Białystok u svojem znanstvenom radu "Romantasy as an intertextual genre" (Romantasy kao intertekstualni žanr), objavljenom u poljskom filološkom časopisu Currents, piše kako je serijal ACOTAR Sare J. Maas svojevrsna "feministička utopija". "ACOTAR ne slijedi uobičajeni obrazac. Umjesto toga, uzima ono što je ženama privlačno i pretvara to u feminističku utopiju u kojoj su žene jednake muškarcima, a oni se prema njima odnose brižno bez obzira na njihov status ili čistoću i, najvažnije, junakinja uvijek ima slobodu izbora."
Saffyre Louise Falkenberg, profesorica na Odjelu engleske književnosti na Teksaškom kršćanskom sveučilištu, u radu "Beyond Damsels in Distress" (Iza djevojke u nevolji), piše o tome kako se promijenio književni trop "djeve u nevolji". "Sve je počelo s 'djevom u nevolji', što je fantastični trop koji se brzo izgubio. Ovaj trop predstavlja žene kao nemoćne, bilo kao objekte koje treba spasiti ili zavesti, ili kao stereotipne likove s malo ili nimalo osobnog razvoja. Pojačava ideju muških heroja kao zaštitnika i čuvara. U romantasyju protagonistice više ne čekaju na spas. Ponekad ne spašavaju samo sebe nego čak i glavnog muškog junaka, svoje prijatelje, obitelji ili cijeli svijet. Susreću se s teškim izazovima, prolaze kroz osobni razvoj i postaju junakinje vlastitih priča."

Ilustracija: Najbolje knjige
"Romantasy je donio promjenu u smislu da fantastika sad jest žanr za žene, a desetljećima je bila muško područje – sada su ciljana publika u svim žanrovima žene, mi se danas obraćamo ženama, žene su preuzele svijet fantastike, kao autorice, ali i u načinu na koji se prezentiraju žene u tim žanrovima. Kakvi god bili muški junaci u tim romanima, oni jako podržavaju ženske likove u njihovim bitkama i borbama – ne posramljuju ih zbog njihovih izbora, i njihove seksualnosti", komentira Adriana Piteša, velika poznavateljica književnosti i urednica proze u nakladničkoj kući Stilus koja ne obavljuje romantasy, "ali ne znači da neću u budućnosti".
"Vani je taj žanr iznimno čitan, ali ima i posramljivanja, u smislu to je 'pornjava'. Svaki žanr koji postane popularan, istodobno je izložen i velikoj kritici. No posramljivanje čitatelja zbog njihovih književnih izbora i ukusa posebno je problematično. Sama ideja da se nekoga posramljuje zbog toga što čita, da čita šund, neprihvatljiva je. Meni su uvijek bili iznimno odbojni romani u kojima se detaljno opisuje nasilje nad lijepim, mladim ženama, ali to nije naišlo ni na približno toliko kritike kao romantasy", dodaje.
Zašto je romantasy baš sada toliko popularan? "Neka načelna teorija zašto uspijevaju i cosy crime i romantasy jest da je svijet toliko nepredvidiv da ljudi tragaju za skladom, na jednom polu da ih ništa ne uznemiruje, a na drugom uživaju čitati o svijetu u kojem je dramatično teže (distopija), ali je red ipak uspostavljen. Knjige ispunjavaju naše različite potrebe – neke od njih želju za bijegom, želju za odmorom, a neke jednim dijelom čuvaju i ono najbolje od nas, čudo stvaranja, pa će za neke buduće generacije sačuvati ono najbolje što smo bili u stanju proizvesti. U knjigama, kao čitatelji, tražimo ono čudo koje smo osjetili prvi put kad nas je neka knjiga oduševila, i svaki put kad uzmemo knjigu u ruke, nadamo se da će se to opet dogoditi", kaže Piteša.
Za kraj napominje da ne treba zaboraviti kako su bestseleri na svakom tržištu ono što omogućuje izlazak i zahtjevnijih djela. Oni su sačuvali tisuće radnih mjesta u izdavaštvu, ali doveli i novu publiku. Žanrovska literatura generira veliki dio prihoda i ona omogućuje da izlaze i knjige koje nemaju široko čitateljstvo, doslovce čuva i takve, uvjetno rečeno, "vrednije" knjige.
* Tekst je originalno, u skraćenom izdanju, objavljen u Magazinu Jutarnjeg lista.
Podijeli na Facebook