Piše Tanja Tolić
1) Jon Fosse
Isijavanje
Naklada Ljevak, 2024., prijevod Vesna Salomonsen
Knjiga nobelovca Jona Fossea, "Isijavanje", više je novela nego roman, ne samo zbog kratkoće: ustvari je riječ o proznoj verziji njegove drame "U crnoj šumi", koja je premijeru imala u Oslu u rujnu 2023. godine, nekoliko mjeseci prije nego što će dobiti Nobelovu nagradu za književnost. Iako kratko, u pitanju je slikovito djelo koje čitatelja usisava od prve rečenice. Neimenovani muškarac sjeo je jedno popodne u automobil, vozio se bez plana i cilja, i dospio do ulaza u šumu – automobilom se više ne može okrenuti, nigdje na vidiku nema pomoći, pa ulazi u šumu uvjeren da će tamo naći čovjeka. U pitanju je, bez sumnje, alegorija koja se može čitati i kao noćna mora i kao vjersko preobraćenje; ovisi o svjetonazoru čitatelja. Pripovjedač u šumi susreće svjetleće biće, svoje roditelje i, na kraju, muškarca u crnom. I ovdje se Fosse koristi za njega karakterističnim redundancijama: ponavljanja se mogu čitati kao upozorenja (na smrt), ali možda i kao ritmična molitva. Dirljivo, u mnogim trenucima čitanja blistavo štivo.
2) Nataša Govedić
Pasja kola
VBZ, 2024.
Nakon izvrsne poetske zbirke "Zlice i vilice" (Fraktura) iz 2022. godine, potom romana "Eskim na feniksu ti je ukrao mobitel" (Ljevak, 2023.) koji je dospio u polufinale tportalove nagrade za najbolji roman, Nataša Govedić ponovno se vratila kao pjesnikinja 2024. godine, uvodeći u poetski diskurs – psovku. Nisam uspjela otkriti etimologiju frazema "izgrditi nekoga na pasja kola", iako se i danas često koristi, no Govedić je oko njega izgradila vlastiti simbolički svijet, shvaćajući "pasja kola" dijelom doslovno – to je teret životnosti koji svi vučemo. Podsjećajući nas u jednoj pjesmi-aforizmu na Roalda Dahla, kojem je učitelj predbacio što uporno mijenja značenja riječi, i Nataša Govedić se upušta u jezičnu igru koja možda i najviše određuje njezinu poeziju: odbacuje preskriptivno i normativno i stihove doslovce crpi iz fonetičkih, morfoloških i semantičkih preobrazbi. U dijelu pjesama ta igra prelazi u psiholingvistiku, čitava zbirka je dobrodošlo politična, a iako se primarno bavi psima koji nastanjuju većinu balkanskih psovki, posvećena je "lajavim vrstama koje predu".
3) Rachel Cusk
Depandansa
Vuković&Runjić, 2024., prijevod Vlatka Valentić
"Depandansa" je prvi roman Rachel Cusk nakon njezine proslavljene trilogije "Oris". Isprva se čini da čitamo nastavak: tu je prepoznatljivi ženski glas spisateljice, sada u drugom braku, no ovoga puta ne sluša tuđe monologe, nego govori o sebi. Brzo postaje jasno da je M., označena samo inicijalom, tek slična protagonistici prethodnih romana: junakinja "Depandanse" s mužem Tonyjem u slanim močvarama ima kolibu koja funkcionira poput umjetničke rezidencije, a upravo im pristiže slavni slikar L. Posjet koji je M. dugo priželjkivala, jer joj je slikar indirektno promijenio život, pretvorit će se u priličnu katastrofu. “Depandansa”, kako čitatelj otkriva na kraju romana, zapravo je književno raspisivanje jedne druge knjige: one Mabel Dodge Luhan iz 1932. godine. "Lorenzo in Taos" (knjiga nije prevedena na hrvatski) govori o posjetu D. H. Lawrencea koji se također pretvorio u mučenje i kaos. Autoričin neočekivani izbor teme za novi roman tako se pretvara u književni i obračun i oproštaj s Lawrenceom koji je bio poznat po svojoj mizoginiji.
* Preporuke su originalno objavljivane u magazinu Globus, u sklopu rubrike Čitam!, od početka 2019. godine.
Podijeli na Facebook
