Piše Tanja Tolić
1) Tessa Hadley
Free Love
Harper, UK, 2022.
Slažem se sa Zadie Smith: malo je pisaca koji mi pružaju takav užitak čitanja kao Tessa Hadley, sve otkako sam prije nekoliko godina pročitala njezin roman "Late in the Day". Hadley (69), jedna je od najpoštovanijih britanskih spisateljica, piše elegantno, precizno, bez riječi viška – trezvena je, ekonomična u izrazu, a opet raskošna u emocionalnosti što buja ispod površine. U fokusu su joj redovito obiteljski odnosi: u "Late in the Day" bavila se višedesetljetnim prijateljskim odnosom dva bračna para, u romanu "The Past" kompliciranim odnosom tri sestre i jednog brata, u "Free Love" središnji joj je lik Phyllis Fischer, kućanica iz 1960-ih godina koja na pragu sredovječnosti izgubi glavu za sinom obiteljske prijateljice i napusti supruga i dvoje djece. Vještina Tesse Hadley skriva se u tome što prepričava svakodnevne situacije, ali potpuno izvan klišeja. Phyllis nije još jedna žena koja je otkrila da se izvan njezine kuhinje zbiva seksualna revolucija; u njezinu slučaju bit će to iskorak iz klase, sigurnosti, pa čak i majčinstva.
2) Nataša Govedić
Oscar Wilde izlazi iz zatvora ili vaša omiljena umjetnost zove se kritika
Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa, 2022.
Možemo izgovoriti užitak: odatle kritika. Zapisao je to Roland Barthes 1973., a teatrologinja, kazališna kritičarka, prozaistica i pjesnikinja njegove riječi koristi i kao inspiraciju i kao moto svoje knjige posvećene umjetnosti kritike. Danteov vodič kroz Pakao i Čistilište bio je Vergilije, Natašu Govedić kroz sva tri mitska mjesta duše (i umjetnosti) vodi Oscar Wilde. Zašto baš Wilde? Dio odgovora nudi citirajući Wildea: "Antiteza između kritičke i kreativne sposobnosti potpuno je arbitrarna. Bez kritiče sposobnosti nema umjetničke kreacije vrijedne svojega imena." Da bi umjetnik stvarao, najprije mora biti svoj (unutarnji) kritičar. Da bi nastavio biti umjetnik, mora slušati i vanjske kritičare. Kritika je u 21. stoljeću, piše Govedić, toliko svjesna autorskih osjetljivosti i anksioznosti da se čini kao da postaje "poetska", puna podržavajućih afekata i postkritična samo zato da izbjegne bilo koji oblik analitičke konfrontacije.
3) Elena Medel
Čudesa
Hena com, 2022., prijevod Ela Varošanec Krsnik
Zahvaljujući ovom debitantskom romanu, magazin Publishers Weekly uvrstio je Elenu Medel (koja je u svibnju 2022. na poziv svojeg nakladnika gostovala u Zagrebu) među dvanaest najvažnijih španjolskih spisateljica. U "Čudesima" nema čudesa: gorka je to i melankolična priča o tri generacije radničkih žena koje su nisu uspjele odmaknuti od teškog fizičkog rada: one su kuharice i čistačice kojima najvažnije čudo – čudo novca – uporno izmiče. Dijelom je to zato što su rođene siromašne, a od slabo plaćenih poslova zaradu su uvijek, većim dijelom, morale davati nekom drugom. No teško žive i zato što su žene, iako su se sve tri, stjecajem okolnosti, otele diktatu ženske uloge koju nameće španjolsko konzervativno društvo. Ako ima utjehe, onda je ona upravo u radu rukama koje ribaju tvrdokorne mrlje. Za jednu od njih tri utjeha je i čitanje, i činjenica da je sve svoje knjige kupila sama. Osobno je ovdje političko, i jako poetično.
* Preporuke su originalno objavljivane u magazinu Globus, u sklopu rubrike Čitam!, od početka 2019. godine.
Podijeli na Facebook
