Dani

Knjiga “Dani” mogla bi imati nekoliko drugih jednako punoznačnih naslova, ili podnaslova (Gračani, ljubavnici, Mona Lisa, tetovaža, masiv, projekt, bol...), sugerirajući koliko je pripovjedaču, a ništa manje i autoru, stalo do neuhvatljivih mijena jezika i njegove potrošive povijesti. On je pripovjedač i pjesnik, sudionik i promatrač, pisac dnevnika, kronike o trajnosti i promjenjivosti, o procesualnosti, o dužini i kretanju: od lirskog do narativnog, od figura radosti do prizora svakodnevnoga (samotnog) života. Otkrivanje govora svakodnevice, bilježenje mrmora (trošenja) ljudi i nade u jezik, s kojim će se prikupiti sve ono što nepovratno nestaje ili, možda, nikada nije ni postojalo - temeljna je značajka knjige “Dani” i opsesija njezina pripovjedača. “Dani” su obilježeni prisutnošću i odsutnošcu ženã, slikâ (pjesničkih i ne-pjesničkih), mjestâ, gdje se htjelo biti dobar ili se htjelo biti pisac. Biti pisac kao onaj koji čita tekst svijeta oko sebe i traži se u odsutnosti, jer paradoksalno "tamo gdje ti nisi - to je početak pisanja". (R. Barthes)