U ovoj izuzetno važnoj, hvaljenoj i na puno načina revolucionarnoj knjizi, ugledna neurologinja i nagrađivana autorica Suzanne O’Sullivan istražuje kako opsesija dijagnozama često, umjesto da nam pomogne, zapravo patologizira naše različitosti, pojačava tjeskobu i mijenja svijest o vlastitom tijelu. Broj dijagnoza poput ADHD-a i autizma naglo raste, pojavljuju se nove bolesti kao što je dugotrajni Covid, uobičajena ljudska stanja kao što su tuga ili nemir postaju medicinski termini, a napredak u genetskom sekvenciranju omogućuje sve češće pretrage potpuno zdravih osoba: pomažu li nam sve te etikete ili nam zapravo štete?
Kroz dirljive priče stvarnih pacijenata, ova briljantna liječnica i autorica istodobno stručno i suosjećajno preispituje općeprihvaćene pretpostavke: da je bilo kakva dijagnoza bolja od nikakve; da su pretrage preciznije od liječnika; da su rezultati pretraga objektivne, neupitne činjenice; da je rana intervencija uvijek najbolja opcija; da će jedan način liječenja biti jednako uspješan za sve; da je preventivna pretraga najsigurniji put do dugoročnog zdravlja; da je više znanja uvijek bolje.
O'Sullivan traži od medicine i društva da pronađe bolji rječnik i bolji pristup ljudskoj patnji, da liječi i pruža podršku, umjesto da nas samo proglasi bolesnima, a nas poziva da se zauzmemo za pravo na liječenje kad nam je zaista potrebno, umjesto da nam cilj bude dobiti dijagnozu.
Podijeli na Facebook
