Byung-Chul Han u eseju "Društvo umora" polazi od jednostavne premise: današnjim društvo vlada imperativ "trebati". No nekoć je, suočen s disciplinom, subjekt zadržavao prostor negativiteta, međutim animal laborans kasne modernosti doveden je u situaciju da izrabljuje samoga sebe, i to svojevoljno. Za razliku od disciplinarnog društva zabrane koje je, Hanovim riječima, stvaralo "luđake i kriminalce", današnje društvo uspjeha stvara "depresivce i gubitnike". Pojedinac je danas neprestance izložen zahtjevu za unaprjeđenjem, nadilaženjem samoga sebe, maksimizacijom svojega učinka, što dovodi do sindroma sagorijevanja ili burnouta. Autoagresija koja je odlika psihičkog aparata subjekta u društvu uspjeha na koncu ga iscrpljuje i čini nesposobnim za život. Umor društva uspjeha samotni je umor. Nasuprot toga umora, Han zagovara umor koji se okreće od "Ja" i otvara svijetu, pripušta Drugoga. Taj umor poziva na usporavanje, osvrtanje, uspostavu zajednice umornih. "Društvo umora" je esej koji je Byung-Chulu Hanu donio međunarodnu vidljivost i dosad je preveden na više od 15 jezika. U ovo su izdanje također uključeni dva kraća, tematski srodna eseja naslovljena "Društvo burnouta" i "Uzvišeno vrijeme", koji se uže dotiču karakteristika psihičkog aparata suvremenog subjekta i odnosa profanog i sakralnog vremena u suvremenom društvu.
Podijeli na Facebook