Autorica zagovara perspektivu da je poezija dubinska vrsta prve pomoći od svih mogućih "instrumentalizacija" naših misli i emocija, čitavom zbirkom stihova inzistirajući na tome da zapravo kolektivno ne govorimo jezik pomoći, to nije naš materinji ni naš strani jezik, teško ga i učimo, jer politički kontekst ulaže veliki trud da ga ni ne naslutimo.
Podijeli na Facebook
