Nataša Govedić članica je Hrvatskog društva pisaca i PEN-a. Pisanjem se bavi kao književnica, teatrologinja, kritičarka i edukatorica. Diplomirala je (1995), magistrirala (2000) i doktorirala (2007) komparativnu književnost i teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalna je kazališna kritičarka Novog lista i jedna od osnivačica dvotjednika za kulturna i društvena pitanja Zarez, u kojem je od prvog do posljednjeg broja radila i kao urednica. Glavna je urednica feminističkog časopisa Treća u izdanju Centra za ženske studije. Stalno je zaposlena na Odsjeku dramaturgije Akademije dramske umjetnosti. Dosad je objavila četrnaest znanstvenih knjiga iz područja teatrologije i filmologije (posljednje dvije: "Veličanstveno ništa: dramaturgija depresije”, 2019. te “Stil za stil: živa rampa adapt-autorstva”, 2021). Kao književnica objavila je knjigu bajki “Čarozapisi” (2010), dva romana iz područja animalne fantastike (“Mrežir”, 2013. i “Zmajir”, 2015). “Mrežir” je dobitnik nagrade Sfera. Objavila je i roman “Kako zavoljeti morskog psa” (2019) koji je bio finalist dviju književnih nagrada: Nagrade “Janko Polić Kamov” i Nagrade tportala za roman godine. U izdanju Frakture objavila je i zbirku pjesma “Zlice i vilice” (2022) koja je bila finalistica nagrade “Tin Ujević” u 2022. godini. Zajedno s vizualnim umjetnikom Ivanom Midžićem objavila je i knjigu “Linija u šetnji” s 279 pitanja o liniji kao bježnom potezu.
Podijeli na Facebook
U novom nastavku naše rubrike preporučujemo vam roman na engleskom jeziku iz pera jedne od omiljenih britanskih pripovjedačica, potom znanstvenu knjigu domaće autorice posvećenu umjetnosti kritike te debitantski roman španjolske autorice koju je magazin Publishers Weekly uvrstio među dvanaest najvažnijih španjolskih spisateljica
"Strašna je poezija", piše Nataša Govedić, "Sfinga koja maše repom od nestrpljivosti pred našim nesnalaženjem". Za nju je jedino pitanje "imaš li redak ispisanog teksta"; rukopisi, kod nje, "možda ne gore samo zato što imaju svoja ledena, nezapaljiva doba", a najoštriji predmet koji vuče u torbi uvijek je – knjiga
I socijalistički i kapitalistički stav prema edukaciji bio je i ostao represivan. Djeca su shvaćena kao budući vojnici ideologije. Moraju biti mali pioniri ili moraju biti mali vjernici. Danas moraju biti pokorni, štreberski kotačići kapitalističkih firmi, korporativna vojska poslušnika, bez stava i bez mogućnosti da izgrade kritičko mišljenje
Naša ocjena:
