Tko i kako autorizira intenzivno ljudsko stradanje? Knjiga Nataše Govedić uspoređuje umjetnička svjedočanstva o depresiji, s glasovima filozofskoga, terapijskoga i teatrološkoga promišljanja pojmova gubitka, žalovanja, frustracije, povrede, izdaje, traume i katastrofe. Primjeri obuhvaćaju tekstove Sofokla, Shakespearea, Molièrea, Kafke, Čehova, Matoša, Becketta, Davida Fostera Wallacea, Šnajdera, Zajeca i Kane, filmove Larsa von Triera, Martina Scorsesea, Abela Ferrare, Jima Jarmuscha, Kiyoshija Sasabea, Erica Steela i dr. te predstave skupine BADco, Selme Banich, Branka Brezovca, Zlatka Pakovića, Silvije Marchig i dr. Depresivna epistema intenzivnoga ljudskoga stradanja inzistira na tome da pažljivo saslušamo i uvažimo sve njezine “nepoželjne” afekte, zbog čega je u ovoj knjizi shvaćena i kao način spoznaje i kao osobita organizacija našega znanja o (samo)poništavanju.
Podijeli na Facebook
