Termin “maksimalna uvaženost” objašnjava se željom za dubokim razumijevanjem koja je – reći će Govedić – posljedica “akustičke imaginacije”. Oscar Wilde – kao neka vrsta klasika (doduše ne danteovskog rimskog, nego klasika moderne osjetilnosti), autoričin je vodič kroz njezinu osobnu selva osecura, mračnu šumu odnosa na putu govorenja i slušanja. “Oscar Wilde izlazi iz zatvora ili vaša omiljena umjetnost zove se kritika” – knjiga je koja zadivljuje autorskom erudicijom i znanstvenom fundiranošću, dok istodobno osvaja čitatelje stilskim bravurama i književno – retorički i beletristički – osviještenim sklapanjem u cjelinu i programskim adresiranjem čitatelja u ispovjednoj formi prvog lica jedinine čime se ostvaruje jedan od eksperimentalno-edukacijski zadanih ciljeva. (Sibila Petlevski)
Podijeli na Facebook
