Tara Selter još je uvijek zatočena u osamnaestom danu studenoga. Vrijeme se ne pomiče, ali unutar tog vječnog dana sada se pojavljuje mnoštvo drugih poput Tare: neznanci koji se iznenada zateknu u istom vremenskom procijepu, nesigurno lutajući istim danom, okupljaju se u napuštenoj kući u predgrađu Bremena. Kuća postaje sjedište zajednice zarobljene u vremenu. Tko su oni i što im se dogodilo? Jesu li svi oni uopće ljudi, jesu li zarobljenici ili začetnici nečega posve novog?
U četvrtom nastavku sage "O volumenu vremena" Solvej Balle širi Tarin projekt s preživljavanja u vremenskoj petlji na suživot: može li se iz beskrajnog ponavljanja izgraditi civilizacija i je li jezik njezin temelj? Kako imenovati stvari, uloge i odnose kad kalendar stoji? Tarin dnevnik prati duge razgovore, prepirke i noćna vijećanja dok se rađa krhki poredak, a pitanja o odgovornosti, moći i empatiji postaju sve važnija. Kad se učini da je zajednica napokon uhvatila ritam, neočekivani obrat ostavlja Taru, našu postojanu kartografkinju beskrajnog dana, na novom nepoznatom teritoriju. Je li se netko ipak izvukao iz vremenskog zatvora?
Podijeli na Facebook
