U ovome čudesnome romanu živimo jedan dan sa šesteročlanom posadom međunarodne svemirske postaje. Gore, u svemiru, nema ratova ni bitaka; iz svemirske dubine ne stižu prijetnje, nema čak ni izvanzemaljaca. Svemir nam nastoji oduzeti pojam dana. Svemir kaže: Što je dan? Mi ustrajavamo na tome da ga čine dvadeset i četiri sata, i zemaljska nam kontrola govori tako, no svemir nam umjesto tih sati dobaci šesnaest izlazaka i šesnaest zalazaka Sunca...
Dok u letjelici putujemo brzinom od dvadeset i osam tisuća kilometara na sat, promatramo naš tihi plavi planet, prelazimo ponad kontinenata, ponad godišnjih doba, zadivljeni gledamo pustinje i ledenjake, vrhunce planina i prostranstva oceana. I u toj svemirskoj šetnji istodobno osjećamo i jezu i ekstazu, i sveudilj se pitamo: Što je život bez Zemlje? Što je Zemlja bez čovječanstva?
Podijeli na Facebook
