“Negdje između četvrte i pete godine nacrtao sam konja i pokazao crtež bratu i mami. Nisu vjerovali da sam ja to nacrtao. Bili su uvjereni da sam precrtao. Potom se javio interes za grafička izdanja koja su mi bila dostupna. To su, naravno, bili stripovi. U prvom razredu ili početkom drugog, kad sam naišao na Hogarthov strip o Tarzanu, to je bilo tako očaravajuće iskustvo da sam počeo svjesno crtati sa željom da crtajući napravim nešto isto tako dobro. Jesam li u tome uspio, tko zna.” (Tomislav Buntak)
Podijeli na Facebook
