Vilikon

U romanu “Vilikon”, strukturiranom po magičnom kvadratu broja 12, čitatelju se obraćaju tri pripovjedača: Marko Polo, Kublaj-kan i sama autorica. Prolazeći po redovima magičnog kvadrata broja 12, pripovjedači se zaustavljaju na pojedinim poljima ovoga kvadrata i donose leksikonske natuknice o vilama - nevidljivima ženama iz Kraljevstva Hrvatskog. Broj leksikonskih natuknica pri tome ovisi o numeraciji svakog pojedinog polja, a raznovrsnost pripovjednih glasova pridonosi magičnosti ovoga romana. I premda je očito kako se roman “Vilikon” može čitati i kao parafraza Calvinovih “Nevidljivih gradova”, njegova zagonetnost čitatelja ne napušta sve do posljednjih stranica. Na kraju romana, na rastanku Marka Pola i Kublaj-kana, čitatelj doznaje kako se, zapravo, nalazi tek na početku čitateljske igre koju mu nudi “Vilikon”. Naime, Marko Polo, začetnik globalizacijskih tijekova i jedan od marketinških pionira, upozorava da se “Vilikon” osim po redovima može čitati i po stupcima i po dijagonalama (magičnog kvadrata broja 12) te da se čitatelj zapravo nalazi na početku, a ne na kraju svog čitateljskog pothvata. Ovim i ovakvim obratom, tekst Jasne Horvat još jednom postaje knjiga koja nije samo knjiga za pravocrtna čitanja već knjiga-igračka koja se može čitati u više smjerova, s više različitih pobuda i na više različitih načina.