U budućnosti koja bi mogla početi sutra američki zatvori ozbiljan su biznis. Svi su u privatnom vlasništvu, a borbe na smrt zatvorenika postale su žestoki akcijski sport, "sad je ubijanje za zabavu novi nogomet". Osuđeni kažnjenici mogu odabrati žele li umjesto smaknuća u državnoj ustanovi ili izdržavanje kazne koja iznosi najmanje 25 godina zatvora sudjelovati u zabavnom akcijskom programu u zatvorima (skraćeno ZAPUZ). Ako izdrže tri godine u programu, odnosno prežive – a šanse su im gotovo nikakve – mogu dobiti pomilovanje, smanjenje ili potpuni oprost kazne.

Zatvorenici koji se natječu nazivaju se Karikama, a udruženi su u Lance. Borbama zarađuju Bodove krvarine s kojima kupuju (bolju) hranu, oružje, određenu razinu zdravstvene skrbi, štitnike i odjeću. Vrijednost jednog Boda krvarine je jedna tisućinka jednog centa. Svaka Karika ima neki od sljedećih rangova: Gušter, Preživjeli, Rub, Kosac, Okrutni Kosac, Kolosalni, Super Kolosalni i Oslobođeni (ako izdrži tri godine). Prosječni očekivani životni vijek novih Karika je tri mjeseca, ali mnogi nisu preživjeli dulje od tri tjedna.

Svima su u podlaktice ugrađeni magnetni okovi koji im ograničavaju kretanje ili ih kažnjavaju strujnim udarima, a ako bi se usudili biti neposlušni, čuvari imaju i posebne palice, Sugeratore, koje izazivaju bol toliko užasan da si čovjek od njega doslovce može iskopati oči (neki zatvorenici jesu). U Revijama Borbenih lanaca, koje prenose i naplaćuju streaming servisi – a iz "opće kulture" ih gledaju svi, čak i djeca – svi se bore sa svima, muškarci sa ženama, a najveće zatvorske zvijezde u debitantskom romanu Nane Kwamea Adjei-Brenyahe "Zatvorske zvijezde" (Vuković&Runjić, prijevod Saša Stančin) dvije su tamnopute žene, ujedno i ljubavni par: Loretta Thurwar i Hamara Stacker poznata kao Uraganka Staxxx.

Pred njih će biti postavljen strašan izazov, ali malo što nije strašno u ovoj surovoj i neočekivano realnoj spekulativnoj fikciji koju je The New York Times 2023. proglasio jednom od deset najboljih knjiga u svojem godišnjem izboru. Rođeni Njujorčanin Nana Kwame Adjei-Brenyah (1991.) prije ovog romana pisao je kratke priče, a interes za američki penalni sustav duguje pokojnom ocu koji je bio odvjetnik za kazneno pravo. U jednom intervjuu kaže da je kao dijete mislio da mu je otac negativac jer brani kriminalce, na što mu je otac odgovorio da to nije "baš tako jednostavno".

Danas je Adjei-Branyah (zatvorski) abolicionist, na kraju knjige zahvaljuje svojim uzorima Ruth Wilson Gilmore i Angeli Davis. Svrha abolicionizma nije nužno ukidanje zatvora (iako se većina pripadnika pokreta zalaže upravo za to), koliko revidiranje sustava – preraspodjela sredstava za socijalne programe kao što su obrazovanje, mentalno zdravlje, stanovanje i nenasilno rješavanje sporova. Angela Davis, poznata politička aktivistkinja i suosnivačica Critical Resistancea, napominje da je riječ "o učenju da sigurnost, zaštićena nasiljem, nije zapravo sigurnost".

Zatvor je (suvremeni) oblik ropstva: većina ljudi ne zna da ga dopušta Trinaesti amandman američkog Ustava koji je 1865. ukinuo ropstvo i sužanjstvo osim "kao kaznu za zločin za koji će osoba biti pravomoćno osuđena". U američkim zatvorima trenutno je oko 1,9 milijuna ljudi, "za zemlju koja tvrdi da je slobodna, tu ima jako puno zatvorenika"; Sjedinjene Države pete su na svijetu po stopi zatvorenika na broj slobodnih.

Prije trinaest godina bilo je još gore: u zatvoru je, kako je pisao 2012. u New Yorkeru novinar Adam Gopnik, bilo šest milijuna ljudi, jedan od svakih stotinu Amerikanaca služio je kaznu iza rešetaka. Paradoksalno, većina onih koji su bili u saveznim zatvorima, prema Fedralnom uredu za zatvore, bili su osuđeni za kazneno djelo posjedovanja droge – konkretno marihuane.

"Masovno zatvaranje u razmjerima gotovo bez primjera u ljudskoj povijesti temeljna je činjenica naše današnje zemlje – kao što je ropstvo bilo temeljna činjenica 1850. Istina, više je crnaca u rukama kazneno-pravnog sustava – u zatvoru, na uvjetnoj kazni ili na uvjetnoj slobodi – nego što ih je tada bilo u ropstvu. Sve u svemu, sada ima više ljudi pod 'popravnim nadzorom' u Americi – više od šest milijuna – nego što ih je bilo u gulazima pod Staljinom", pisao je tada Gopnik.

Zašto je toliko ljudi u američkim zatvorima? Zbog profita. Zbog pretrpanih javnih zatvora u kojima su vladali nehumani uvjeti od 1980-ih otvaraju se privatne zatvorske korporacije poput Corrections Corp of America (danas rebrandirani CoreCivic) i GEO Group – u romanu "Zatvorske zvijezde" vodeće zatvorske korporacije zovu se Zatvorska korporacija Sjeverne Amerike (ZAKSA) i GEOD Grupa (!) – koje generiraju približno 4 milijarde dolara prihoda godišnje.

Da bi rasteretile državu, privatne korporacije postavile su uvjete: njihovi zatvori moraju sadržavati najmanje 1000 kreveta, a savezne države moraju osigurati stopu popunjenosti od 90 posto u privatnim zatvorima najmanje 20 godina.

Da bi se popunila "kvote", država je postrožila zakone o kažnjavanju; ustavni odvjetnik John W. Whitehead tvrdi da "privatizacija zatvora potiče zatvaranje radi profita… milijuni Amerikanaca, od kojih su većina maloljetni, nenasilni kriminalci, predani su korporacijama na duge zatvorske kazne koje ne štite društvo niti sprečavaju recidivizam".

Sve ovo daje nužan podkontekst "Zatvorskim zvijezdama". Isto čini i autor koristeći neuobičajeni književni postupak: roman naime obiluje fusnotama – one su isprva potpuna fikcija, otkrivaju nam prava imena junaka ili dob u kojoj su ubijeni u borbama. No kako čitanje odmiče, fikcionalne fusnote pretvaraju se u zastrašujuću statistiku o životu u američkim zatvorima: diljem svijeta žene redovito služe zatvorske kazne jer su ubile svoje silovatelje; 86 posto žena u zatvoru doživjelo je seksualno nasilje; između 2,3 i 5 posto kažnjenika u Americi je nevino, što je više od 100.000 ljudi.

Adjei-Brenyah ne uljepšava stvarnost – svi su njegovi likovi zločinci, ubojice i nerijetko silovatelji, oni ne zaslužuju sućut, ali… Ako su počinili zločin, da li to znači da automatski zaslužuju biti poništeni kao ljudi? Je li njihov život izgubio svaku vrijednost zato što su nekome drugom oduzeli život? Mogli biste se iznenaditi vlastitom odgovoru nakon što pročitate roman.

* Kritika je originalno, u skraćenom obliku, objavljena u magazinu Globus.

Surova distopija o zatvorima budućnosti: borbe na smrt zatvorenika postale su novi nogomet