Španjolski pisac, svećenik i teolog Pablo d'Ors napisao je kratak esej o meditaciji nazvan "Biografija tišine" koji je prodan u više od 350 tisuća primjeraka. Od nedavno je dostupan i hrvatski prijevod u izdanju Sandorfa
"S obzirom da je Vučić bio na Jevrejskom groblju, a postoje snimke, ja sam postavio hipotezu da je i on pucao: moja je hipoteza bila da je potpuno svejedno je li on pucao ili nije, užasna je već činjenica da je on bio tamo. Čovjek koji je otišao da spokojno šeta na mjestu odakle su ubijali građane Sarajeva nije bitno drukčiji od onih koji su od tamo ubijali ljude", kaže nagrađivani bosanskohercegovačko-crnogorski književnik i novinar koji će u ožujku u izdanju nakladničke kuće Hena com objaviti roman "Safari u Sarajevu"
Kad kažemo "čovjek", uglavnom mislimo na muškarca: muškarci se, naime, podrazumijevaju, a žene se uopće ne spominju, naglašava britanska aktivistica, novinarka i autorica Caroline Criado Perez u svojoj knjizi "Nevidljive" koju je objavila nakladnička kuća Stilus. Riječ je o knjizi koja koja razotkriva šokantnu i opasnu pristranost podataka u svijetu u kojem je muškarac mjerilo svih stvari
U djelu "Knjiga u ratu" cijenjeni povjesničar Andrew Pettegree istražuje iznenađujuće načine na koje je pisana kultura oblikovala, ali i bila oblikovana golemim sukobima modernog doba. "Aleph" je, uz "Izmišljaje", najvažnija zbirka fantastičnih priča u opusu Jorgea Luisa Borgesa, koje su ga proslavile kao predšasnika onoga što je otad u svijetu poznato kao magični realizam. Ngũgĩ wa Thiong’o ispisao je strastvenu političku satiru koja razotkriva trulež neokolonijalne Kenije
Tri snažne, potpuno različite knjige: "Orašar i kralj miševa", božićni klasik u novom ruhu; "Dobro smo ispali, mali", intimni i upečatljivi memoari Anthonyja Hopkinsa; te moćan, Pulitzerom nagrađeni roman "Češljugar" Donne Tartt. Ako ste na Interliberu već zastali uz neke od njih – možda je ovo idealan trenutak da ih i pročitate
U novom nastavku naše rubrike preporučujemo vam knjigu o prvoj hrvatskoj profesionalnoj knjižničarki, ujedno prvoj hrvatskoj (eksperimentalnoj) psihologinji i prvoj našoj ženi koja je doktorirala filozofiju, potom roman njemačke spisateljice i operne redateljice koja je već godinama jedna od kandidatkinja za Nobelovu nagradu za književnost te za kraj memoare poznate holivudske glumice i modela
Zajedničko je hodanje bez daljnjega nulta točka različitih revolucionarnih pokreta, no njegova učinkovitost oscilira, u što se možemo uvjeriti već i samo promatranjem aktualnih zbivanja u Srbiji među kojima je hodanje izrazito potentno, ali se čini da njegova učinkovitost izostaje. No nikako ne mislim da zbog toga treba odustati od (zajedničkog) hodanja kao metode borbe za društvene, pa i političke promjene
Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.
Još od Hobbesa i Rousseaua - uvjetno rečeno, jer nisu suvremenici – traje ta prepirka: jesu li ljudi po prirodi loši, sebični i zli pa im treba civilizacija kao glazura, ili su ljudi intrinzično dobroćudni, a privatno vlasništvo i civilizacija su ih pretvorili u vukove? Nizozemski povjesničar i jedan od najistaknutijih mladih europskih mislilaca Rutger Bregman u svojoj novoj knjizi, "Ljudski rod", iznosi revolucionarnu hipotezu – realistično je pretpostaviti da smo dobri
Dario Grgić piše o knjizi "Temeljna pitanja mistike" koju su napisali Alois Maria Haas, Hans Urs von Balthasar i Werner Beierwaltes, a objavila lani Matica hrvatska u prijevodu Ivana Kordića
Čitateljima portala najzanimljiviji bi mogao biti tekst "Što znači čitati". Barbarić čitati izvlači iz stare riječi štiti. Spominje još stariju riječ brati, koja u nas više nije u uporabi u značenju čitanja. Ili nije bila kada je Barbarić pisao ovaj esej, jer se zadnjih godina često može čuti, a povodom čitanja, "ono što sam ubrao". Ovdje se to rabi u smislu "shvatio", no ta se značenja preklapaju. Što znači brati? Sabirati, skupljati, uzimati, izdvajati, prihvaćati, preuzimati. Čitati bi značilo brati i sabirati
Književni kritičar Dario Grgić piše o novom izdanju Sandorfa i Mizantropa, knjizi filozofa Petera Sloterdijka "Strašna djeca novog vijeka", koju je preveo Kiril Miladinov
Svijet se srušio, teška vremena postala su gora, toliko strašna da je gotovo neukusno zazivati hrabrost i dobrotu. Tko se uopće može približiti drugima u trenutku kad nam govore da držimo odstojanje od najmanje dva metra? Tko može misliti na ljubav u trenutku kad je gotovo jedino što osjećamo strah? Budistička redovnica Pema Chödrön ponudila je moguće odgovore na ta pitanja u svojim knjigama
Glavni lik romana "Horror vacui" žena je (istovremeno pripovjedačica), otprilike u srednjim tridesetim godinama, kontemplativna i britkoumna. U svojevrsnom unutarnjem monologu ona razmatra svijet, prostor, zbivanja oko sebe, a nadasve odnos sa suprugom od kojeg se udaljava konstatirajući da je njihova povezanost gotovo nikakva
Schulz je jedan od voditelja harvardskog istraživanja sreće koje je započelo davne 1938. godine i još traje. Ovo dosad najdulje dubinsko longitudinalno istraživanje ljudskog života proučilo je više od 2000 ispitanika kroz tri naraštaja
Ali Fenwick bihevioralni je psiholog koji se proslavio na društvenim mrežama kratkim video-savjetima, a prati ga više od dva i pol milijuna ljudi. Nakladnička kuća Znanje upravo je objavila njegovu knjigu "Crvene zastavice, zelene zastavice", a domaća publika moći će ga uživo upoznati na gostovanju u Noći knjige
Milko Valent najpoznatiji je po radikalnoj slobodi tematiziranja seksualnosti i erotike, a riječ je o autoru koji živi isključivo od pisanja, piscu visoke radne energije, eruditu i osobi gotovo enciklopedijske žudnje za spoznajom
Književnik – to mu je u naravi – želi da ga se čuje. A ipak mu se učini čudnim kad jednoga dana osjeti da može djelovati – to više što malo toga utješnoga ima reći ljudima kojima je potrebna utjeha kako to samo može biti ljudima pozlijeđenima, ranjenima i punima velike tajne boli kojom je prije svih drugih stvorenja obilježen čovjek, pisala je Ingeborg Bachmann
Stihovi Vande Mikšić iz zbirke "Bosa" osvježavaju čitatelja kao da je uronio glavu u hladnu vodu. Poezija je to visokog leta, kristalna kocka vedrine i kad uopće nije vedra, čiste i jasne strukture koja je daleko i od škrtosti i od naplavljenog obilja. Vanda Mikšić nema se potrebu skrivati iza nagomilanih rečenica prevladavajuće deskriptivne poezije, njoj ne trebaju ukrasi niti autofikcijska ispovijedanja – pjesničko tijelo kod nje organski izrasta iz riječi koje se koriste pravilno, ritmično i zaigrano
Od početka njezine se pjesme obraćaju drugome i taj drugi s vremenom dobivat će sve više metafizičku dimenziju i božanska svojstva. Njezin put odveo ju je u Indiju, na studij, gdje joj se otvara svijet drugačije duhovne kulture na takav način da će postati hrvatska Indijka, Indiju će držati drugom domovinom
